Znate li što je suho oko i koji su simptomi?

Sindrom suhog oka nastaje ili zbog nedovoljnog lučenja suza ili zbog poremećaja u kvaliteti suznog filma. Suze su neophodne za podmazivanje, prehranu, zdravlje i optičke funkcije prednje površine oka te jasan vid. Osim toga, smanjuju mogućnost infekcije, ispiru strana tijela iz oka i zadržavaju površinu očiju glatkom i čistom. Svakim treptajem kapka suze prekriju prednju površinu oka, to jest spojnicu i rožnicu. Višak suza u oku otječe u male drenažne kanale u unutarnjem kutu oka i dalje u nosnu šupljinu.

S obzirom da treptanje podmazuje oči, simptomi suhog oka se pogoršavaju prilikom aktivnosti u kojima se ne trepće mnogo, kao npr. čitanje, korištenje kompjutera, gledanje televizije ili vožnja.

Simptomi se također pogoršavaju u vjetrovitim, suhim uvjetima i blizu dima cigarete, a poboljšavaju se kad pada kiša i kada je maglovito zbog visoke vlažnosti zraka.

Sindrom suhog oka je u današnje vrijeme sve češći problem, izražen kod ljudi koji dugo nose meke kontaktne leće (oko 70% osoba koje nose meke kontaktne leće se žale na suhe oči) , koji rade u klimatiziranim prostorijama, kao i osobe koje većinu vremena provode na računalu.

Suze su produkt nekoliko žlijezdi unutar i oko vjeđa. Suze se sastoje od tri sloja: ulja/lipida, vode i mukoze. Svaka komponenta služi funkciji zaštite i njezi prednje površine oka. Glatki uljni/lipidni sloj spriječava isušivanje vodenog sloja taj vanjski sloj lipida sprječava isparavanje suza i smanjuje napetost površine (stabilizira suzni film), a luče ga Meibomove žlijezde. Srednji vodeni sloj sadrži lizozim i imunoglobulin A (IgA), a luči ga suzna žlijezda. Funkcija mukoznog sloja je da jednoliko rasprši suze preko površine oka i taj unutrašnji sloj mucina koji luče stanice spojnice oka (konjunktiva) i suzna žlijezda, ima ulogu vlaženja i dodatne stabilizacije suznog filma. Ako suze isparavaju prebrzo ili nisu raspršene jednoliko preko rožnica zbog manjka bilo kojeg od ova tri sloja, razvijaju se simptomi suhog oka. Najčešća forma suhih očiju je nedovoljna količina vodenog sloja suza.

Problemi sa suhim okom započinju bez većih simptoma, ali se postupno pogoršavaju. Najčešće se pacijenti žale na iritaciju očiju, osjećaj stranog tijela u oku, ponekad svrbež, a u uznapredovalom stadiju bolesti na bol te snažnu svjetloplahost (fotofobiju).

Kada je oštećen samo jedan sloj suznog filma, pacijenti se ponekad žale na povećani intenzitet suzenja, što je paradoks. To se može objasniti činjenicom da dolazi do povećane proizvodnje suznog sloja pri nedovoljnoj proizvodnji ostala dva sloja suznog filma.

Jedan neobičan simptom suhih očiju su suze na rubovima oka. Ovo se događa kao odgovor na oštećenja površine oka. Nažalost ove suze nemaju masnu komponentu koja je potrebna da oko zadrži svoju vlažnost. Iz tog razloga možete imati suzne oči, ali i dalje imati osjećaj suhoće.

Autor; dr. Maja Bohač, voditeljica Odsjeka za refraktivnu kirurgiju

Jeste li znali kako 3-D filmovi utječu na naše oči?

3-D filmovi postaju sve popularniji pa se često postavlja pitanje kako utječu na naše oči, posebno na oči djece. Postoji li štetan utjecaj na oči?

3-D filmovi stvaraju dvije različite slike na ekranu koje su na određenoj udaljenosti kako bi se povećala percepcija dubine. Bez 3-D naočala, koje filtriraju svjetlo i prikazuju različite slike svakom oku, slika na ekranu izgleda zamućeno. Ljudi imaju 3-D vid (vide u tri dimenzije) zahvaljujući tome što su nam oči udaljene otprilike 6,3 cm. Koristimo oba oka za percepciju dubine. Naš mozak interpretira malo različiti pogled koje svako oko opaža pri gledanju predmeta te se na taj način uočava treća dimenzija. Da bi vidjeli 3-D oči nam moraju djelovati istovremeno i koordinirano. Otprilike 5% ljudi ne može vidjeti 3D jer su „monokulusi“, koriste samo jedno oko za gledanje zbog slabovidnosti ili neke bolesti ili ozljede oka. Oko 25% ljudi ima graničan binokularan vid (gledanje s dva oka) što znači da mogu koristiti oba oka da vide 3D, ali otežano.

Prema dosadašnjim spoznajama, iako nisu napravljenje dogoročne studije, nema pokazatelja koji bi upućivali na štetan utjecaj 3-D fimova na vid. Kod nekih ljudi javlja se glavobolja ili mučnina za vrijeme gledanja 3-D filmova što je najčešće posljedica problema fokusiranja ili percepcije dubine kod samog gledatelja. S druge strane, kod određenog broja ljudi, 3-D efekt može djelovati zbunjujuće na mozak te uzrokovati nelagodu pri gledanju iako je vid normalan.

Kod djece mlađe od 6 godina ipak je preporuka izbjegavati dulje gledanje 3-D filmova ili video igrica kako bi se izbjeglo moguće eventualno oštećenje razvoja vida. Ukoliko se dijete žali na glavobolju, umor očiju ili mutniji vid pri gledanju 3-D filmova ili igrica, najvjerovatnije postoji problem s vidom zbog čega je svakako preporuka napraviti detaljan oftalmološki pregled.

Za sada nije napravljeno istraživanje o učinku 3-D digitalnih proizvoda na oko i razvoj vida kod djece niti je poznato na koji bi način 3-D digitalni proizvodi mogli uzrokovati eventualno oštećenje kod djece s zdravim očima. Ipak, kod djece sa slabovidnošću ili strabizmom (škiljavošću) kod kojih postoji poremećaj percepcije dubine ili normalnog 3-D vida, nije preporučljivo duže gledanje 3-D filmova s obzirom da postoji veća vjerovatnost razvoja glavobolje i/ili umora očiju.

Autor: dr. Ivana Romac Coc, spec. oftalmolog

Umjetna elektronička mrežnica - čip koji vraća nadu slijepima

U posljednjih deset godina postignut je veliki napredak u liječenju bolesti mrežnice (retine), tog delikatnog “filmskog platna” koje oblaže unutrašnjost našeg oka i vidnim živcem šalje sliku u mozak.

Upravo sam se vratio s godišnjeg sastanka Američkog udruženja retinalnih specijalista koji je održan u San Franciscu. Imao sam zadovoljstvo razgovarati s kolegom dr. Markom Hamayunom koji je upravo postao predsjednik udruženja. Dr. Hamayun je konstruirao prvi "elektronički čip" ili elektronsku retinu koja se ugrađuje ljudima koji su izgubili vid zbog nasljedne bolesti retinopatije pigmentoze.

Kod ove bolesti centar za vid u mozgu i vidni živac su očuvani, ali je retina izgubila funkciju jer su propali fotoreceptori. Fotoreceptori u normalnim okolnostima predstavljaju stanice osjetljive na svjetlo koje stvaraju elektične signale kada su osvjetljeni i podražuju živčane nitice na kojima leže.

Elektronski čip se ugrađuje na očnu pozadinu i podražuje živčane nitice očnog živca umjesto fotoreceptora koji su uništeni bolešću. Male električne diodice stvaraju elektičnu struju. Ovisno o tome koje su diodice podražene stvara se slika oblika i kontura i prenosi u mozak jer su i živčane nitice organizirane tako svaka nitica prenosi određenu točku slike.

Elektronski čip može biti stimuliran na dva načina. Direktna stimulacija postiže se podraživanjem direktnom slikom koja ulazi u oko i pada na fotoosjetljive diode. Indirektni načim podraživanja postiže se nošenjem naočala u koje je ugrađena kamerica. Slika iz kamerica bežičnim putem prenosi se do čipa koji putem električnih diodica podražuje živčane nitice. Direktni način je prirodniji, ali zahtjeva potpunu prozirnost rožnice, leće i staklovine da bi slika mogla podražiti diode. Kod indiretnog načina nije bitna prozirnost jer sliku stvara kamerica. Za sada je odobrena samo uporaba indirektnog čipa koje se zove Argus II.

Ovi uređaji veliki su napredak jer je po prvi puta u povijesti uspjelo postići da neke osobe s neizlječivim bolestima progledaju. Naravno, treba istaknuti da je vid koji se trenutno može dobiti ovim putem vrlo skroman: vide se konture i siluete, no i takav vid slijepoj osobi omogućuje sigurnije kretanje.

Također treba istaknuti kako se trenutno ovaj uređaj ugrađuje samo osobama koje su izgubile vid zbog retinopatije pigmentoze. Još uvijek nije moguće ugrađivanje ovog uređaja osobama kojima je stradao i očni živac jer sliku treba prenijeti do centra za vid u mozak. No radi se na uređaju koji bi direktno podraživao centar u mozgu kako bi se premostio bolesni živac.

Trenutno ugradnja ovog čipa izvodi se u samo nekoliko zemalja svijeta, a uređaj je prilično skup i stoji oko 120.000 američkih dolara.

Autor: doc. dr. sc. Ratimir Lazić, voditelj Odsjeka za retinu

Oftalmolozi klinike Svjetlost i na ovogodišnjem "Live surgery" simpoziju

Oftalmolozi klinike Svjetlost na simpoziju prikazali vrhunske vještine

ZAGREB, 29. listopada 2016. – Četvrtu godinu zaredom tim kirurga oftalmologa Klinike Svjetlost brojnom auditoriju od nekoliko tisuća oftalmologa iz Zagreba i Milana priuštio je nesvakidašnji kirurški doživljaj - operacije oka u izravnom prijenosu. Četiri vrhunska operatera i 5 kirurških zahvata u krupnom planu, paralelni rad u 2 operacijske dvorane, a sve u samo 60-ak minuta, gotovo pola sata manje od zadanog vremena – presjek je to zahtjevnog i uzbudljivog natjecanja za nagradu Best Live Surgery Award koje je ove subote održano u okviru najvećeg svjetskog videokirurškog kongresa "Videocatarattarefrattiva Milano".